Razvoj mozga je najintenzivniji u najranijem uzrastu i ukoliko dijete kasni u jednom segmentu razvoja, mozak je još uvijek „plastičan” i roditelji, u saradnji sa logopedima, psiholozima, vježbom i stimulacijom mogu da ga „razviju bolje”. Stvaranjem više sinapsi (nervnih veza) i centri u mozgu su spremniji za sve aktivnosti koje dijete očekuju kasnije. Zbog toga je važno da roditelji reaguju odmah - ako već sa godinu i po dana vide da dijete ne progovara, da imaju osjećaj da ne čuje, da slabo reaguje ne zvuk, ili reaguje samo na neke, na druge ne, da se slabo uključuje u aktivnosti, da ne razumije osnovne naloge („Daj cipelice”, „Baci loptu”, „Donesi čašu”, „Pogledaj...”), na to bi odmah reagovati, potražiti pomoć stručnjaka, poručuje Dragana Marković, logopedica u Resursnom centru za sluh i govor „Dr Peruta Ivanović” Kotor.

– Na tom najranijem uzrastu roditelji mogu da neke vježbice i aktivnosti sa djetetom sprovode u kući i da poguraju njegov razvoj, da brže sustigne svoje vršnjake. Ako to preskočimo i ostavimo kako jeste, u najvećem broju slučajeva se samo komplikuje situacija. Roditelji najčešće dođu zabrinuti što im dijete ne priča, to može da bude samo govorno-jezička smetnja, a može da bude i u sklopu razvojne disharmonije. Rana intervencija kod male djece obuhvata period od treće godine, ali u širem smislu to je period do polaska u školu, pet i po godina. Tu je važno da stimilišemo kompletan razvoj djeteta i da stvorimo što bolju osnovu za sve ono što ga čeka kroz školu - savjetuje Marković.

Logopedija objedinjuje medicinu, psihologiju i školstvo, to je nauka koja se bavi prevencijom, detekcijom, dijagnostikom i tretmanom poremećaja ljudske komunikacije – produkcije govora, produkcije i razumijevanja oralnog i pisanog jezika kao i svih oblika neverbalne komunijkacije. Produkcija govora podrazumijeva glas, izgovor glasova, ritam i tempo govora, a produkcija i percepcija oralnog i pisanog govora odnosi se na razumijevanje i izražavanje onoga o čemu se govori (usmeno ili pisano). Ovaj dio logopedije koji se bavi problemima djece u čitanju i pisanju je najmanje poznat, jer se struka više vezuje za izgovor glasova.

– Govorni (artikulacioni) poremećaji (dislalije) zavise od zrelosti djeteta, ali već od četiri godine bi moglo da se rade vježbe bez ikakvih problema. Važno je da se izgovor glasova „iščisti” do odlaska u školu, da ne bi to proizvelo neke probleme u pisanju, čitanju, savladavanju gradiva. Do pete godine bi trebalo svi glasovi maternjeg jezika da se izgovaraju pravilno, a ta odstupanja od artikulacije mogu da budu različita: mogu da budu u vidu omisija, kad dijete ne može da izgovori određeni glas, supstitucija- jedan glas zamjenjuje drugim, distorzija, kad postoji glas u izgovoru, ali još uvijek nije kvalitetan, nije dovoljno čist. Kada je u pitanju neadekvatan izgovor glasova maternjeg jezika, najčešće S, Z, C, Š, Ž, Č, Dž, L, R, s tim što se često dešava kad dijete ne izgovara neki glas, kada Š izgovara kao S, moramo odraditi međusobno diferenciranje ta dva glasa, da ih dijete ne bi brkalo.

Česti poremećaj fluentnosti govora je i mucanje, koje nastaje usljed spastičnih blokada govornih organa, nehotičnog prekida govornog toka, abrupne opstrukcije govornog disanja i fonacije, ponavljanja i produžavanja glasova i slogova. Govorni proces je isprekidan i nepravilan zbog grčeva organa za artikulaciju (jezika, usne i nepca), zbog grčenja organa za fonaciju (glasnice) i disanja (dijafragma). Govor je često isprekidan, različitog je stepena, od blagog zamuckivanja, do velikih grčeva zbog kojih osoba nije u stanju da ispusti glas, kao da se davi i ne može da dođe do vazduha.

– U svojoj praksi nisam imala najteže oblike mucanja, uglavno su to bili blaži. Mucanje ne može da se „izliječi”, već učimo tehnike na koji način da se dijete ponaša kad dođe do toga grča. Postoje psihološki, neurološki uzroci mucanja, u različitim fazama - fiziološko mucanje (primarno i sekundarno), koje se javlja kod male djece u periodu kad uče dosta novih pojmova. Tada jezički razvoj ide brzo naprijed, a sama inervacija govornih organa nije toliko dobra, te ne mogu dovoljno precizno da izvrše sve te pokrete i tako nastaju ta zastajkivanja, blokade kod njih. Kod fiziološkog mucanja je važno da se ne obraća pažnja na to, da roditelji ne ispoljavaju nikakvu reakciju na takav govor djeteta, nego da se prave kao da se ništa ne dešava, neka puste dijete da svoj govor završi do kraja, i daju mu onoliko vremena koliko mu treba. Nikako ne smiju da završavaju djetetove rečenice umjesto njega, jer na taj način skreću pažnju djeteta na njegov problem, a kod fiziološkog mucanja je važno da ne osvijestimo dijete o toj pojavi, jer kako se pojavilo, može spontano i da prođe. U trenutku kad dijete postane svjesno da muca, da ima problem sa tim grčevima, to onda prelazi u primarno mucanje i onda moramo da krenemo sa pravim tretmanom, kaže Dragana.

Jezik se razvija od rođenja dok god smo živi, bogatimo svoj rečnik, mijenjamo ga, uvijek se tu nešto novo dešava, dodaje Marković. Veoma je kompleksno kada nam dođe dijete koje ima problema u jezičkom razvoju, što znači da su prisutna oba problema, te je važno odraditi dobru dijagnostiku i tačno odrediti na kom nivou se dijete nalazi. To je najčešće razvojna disfazija, poremećaj ekspresivnog i receptivnog govora, poremećaj produkcije i poremećaj razumijevanja. Prisutna su patološka ispoljavanja u samom govoru, distorzijom i supstitucijom fonema (glasova) i riječi koje dobijaju oblik parafazičnih produkcija, govora nerazumljivog za širu socijalnu sredinu. Ta ispoljavanja, takve riječi, ne javljaju se ni u jednoj fazi tipičnog razvoja djetetovog govora i jezika, a zadržavaju se dugo.

Važno je da naglasim da među roditeljima još uvijek postoji stid, predrasuda da se obrate u takvim slučajevima za stručni savjet, te ih mi ohrabrujemo, jer dijete sa disfazijom govora je u svim ostalim segmnentima razvoja relativno uredno, razvija se kako treba, savjet je Dragane Marković. Ona je, uz Danijelu Vičević i Brunu Mudrić-Petrović autorka priručnika „Specifične smetnje u učenju- vodič za roditelje i učitelje“, koji se može pogledati na sajtu www.skolskiportal.edu.me.

M.D.Popović

---

Različit pristup disfaziji i dislogiji
- Da bi dali dijagnozu razvojne disfazije, uopšte razvojnih jezičkih poremećaja, dijete mora da kasni u razvojnom jezičkom govoru 18 mjeseci za svojim vršnjacima, s tim što nikad ne savjetujemo roditeljima da čekaju toliko, već da dođu kod nas na prvu sumnju, da odradimo pregled. Ova dijagnoza podrazumijeva da dijete ima očuvanu inteligenciju, prosječnu ili nadprosječna, da nema oštećenja vida, sluha ili moždanih oštećenja, jer u tim slučajevima je poremećaj govora i jezika simptom šire kliničke slike. U zadnje vrijeme imamo malo „čistih” govorno–jezičkih poremećaja, uvijek je disfazija udružena sa kašnjenjem krupne ili fine motorike, sa problemima u pažnji. Ukoliko kod djeteta koje je mentalno ometeno, ili kod autističnog djeteta, govorno jezički razvoj kasni, to nije razvojna disfazija, to je „dislogija“. To onda nije samo posao logopeda, tu treba da se uključi i dječji psiholog, psihijatar, oligofrenolog, više stručnjaka različitih profila – zaključila je Marković.



”Među roditeljima još uvijek postoji stid i predrasuda da se obrate za stručni savjet, te ih mi ohrabrujemo jer dijete sa disfazijom govora se razvija kako treba


„Vokalni mir” oporavlja glasnice
Kod djece su česti poremećaji glasa disfomija, promuklost. Javlja se zbog neadekvatne upotrebe našeg govornog aparata – djeca u igri često viču, vrište, plaču i usled prevelikog otoka glasnih žica dolazi do promuklosti, a kada duže traje, potrebno je da se ispita i da se uvede „vokalni mir”. To je period dana u kojem dijete ne govori, ne viče, odmara glasnice i smanjuje se otok. Ako se to često javlja, na glasnicama se mogu pojaviti izrasline kao što su polipi, koje kasnije treba uklanjati. Zbog toga je važno da znamo za taj vokalni mir, kada dolazi do oporavka glasnica.